Alarmantna statistika u Cerovici – cerovica u dijaspori

Alarmantna statistika u Cerovici

star-kucaSrpska pravoslavna parohija Cerovica je sastavljena od dva sela:Cerovica i Vitkovci. Zbog teksta koji slijedi namjerno naglašavam da su dva sela. Kao i svaka druga parohija, tako i naša vodi u svojim administrativnim poslovima i statistiku parohije.. Naime, po pokazateljima kartona domaćinstava na nivou cijele parohije došli smo do zastrašujućih podataka. U periodu od februara 2006.godine pa do februara 2009. godine zatvoreno je (ostalo pusto) u Cerovici 10 domaćinstava. Po jedno živi u 70 domaćinstava. Domova u kojima niko ne živi zbog rasejanosti, najviše po zapadnim zemljama,a sa cijelim porodicama je 25. U istom periodu statistika govori da je u Vitkovcima slično stanje i to: zatvoreno (pusto) 3 domaćinstv, u 39 domova živi po jedno, opet i ovdje oni koji su se privremeno raselili po zapadnim zemljama te u njihovim kućama niko ne živi iznosi 22 domaćinstva. U tim zapadnim zemljama naša djeca se odgajaju u tuđim vrtićima, u tuđim školama tuđu knjigu uče. Govoreći tuđi jezik zaboravljaju svoj. U školi učeći tuđu vjeronauku neće nikad naučiti svoju, prađedovsku. I tako dan po dan, godina po godina, djeca uče i rastu, tu se dese i prve ljubavi a kasnije i brak, koji se opet kasnije, po zapadnom običaju ubrzo raspadne. Tamo će, htjeli ili ne, poprimiti običaje zapada. Misliće da je lakše šetati psa ili mačku, nego li rađati i imati pokolenje. I tako, kako godine prolaze a ona bivša djeca koja su se školovala na zapadu, nesvjesno zaborave i ko su i šta su i kojoj vjeri pripadaju. Zaborave na kuće gdje su im se đedovi rodili i borili i pomrli. Eto kako kuće ostaju puste, obrasle ostrugama i tugom i jadom. Prađedovski prag ostaje da jeca i tuguje za djecom i unucima koji bi da su htjeli, u predvečerje ljetnog dana, sjedili na njemu i brojili stare šljive i trešnje. Ta stara debla, što su ruke prađedovske s teškom mukom njegovale.

Izvor: protojerej-stavrofor Miroslav Živković.